Ljubazno vas obavještavamo da naša tvrtka za Središnji jesenski festival od 19. do 21. rujna ima slobodan dan, ukupno 3 dana.

pa odgovaramOdgovor na poruku možda nije pravovremen, molim vas za razumijevanje!18. rujna(subota) na posao.

Želim vam ugodan odmor i hvala na pažnji!

Mi smo distributer tvrtkeventilicijevni spojevi, slobodno se raspitajte!

Tradicionalne aktivnosti

obožavati mjesec, diviti se mjesecu, obožavati mjesec

„Knjiga obreda“ odavno je zabilježila „Jesensku večer i večernji mjesec“, što znači štovanje boga mjeseca, a u to vrijeme održava se ceremonija dobrodošlice hladnoći i mjesecu te se postavlja ceremonija paljenja tamjana. U dinastiji Zhou, svaki Festival sredine jeseni održavao se kako bi se pozdravila hladnoća i proslavio mjesec. Postavite veliki stol za tamjan, stavite mjesečeve kolače, lubenicu, jabuke, crvene datulje, šljive, grožđe i druge žrtve. Mjesečevi kolači i lubenice su apsolutno neophodni, a lubenica se mora izrezati u oblike lotosa. Pod mjesecom postavite mjesečev idol u smjeru mjeseca, a crvena svijeća će gorjeti visoko. Cijela obitelj će redom obožavati mjesec, a zatim će domaćica rezati mjesečeve kolače za okupljanje. Osoba koja reže unaprijed je izračunala ukupan broj ljudi u cijeloj obitelji. Oni koji su kod kuće i oni koji su izvan grada moraju se zajedno prebrojati. Ne možete rezati više ili manje, a veličina bi trebala biti ista. Među etničkim manjinama popularan je i običaj štovanja mjeseca.

Prema legendi, ružna djevojka iz kraljevstva Qi u davna vremena nije imala soli. Kad je bila dijete, religiozno je štovala mjesec. 15. kolovoza određene godine, car ju je ugledao na mjesečini. Osjetio je da je lijepa i izvanredna. Kasnije ju je proglasio kraljicom. Tako je došao do Festivala sredine jeseni kako bi se štovao mjesec. Usred mjeseca, Chang'e je poznata po svojoj ljepoti, pa djevojka obožava mjesec i želi da „izgleda kao Chang'e, a lice joj je poput sjajnog mjeseca“. U noći Festivala sredine jeseni, narod Yunnan Dai također prakticira običaj „obožavanja mjeseca“.

Običaj divljenja mjesecu tijekom Festivala sredine jeseni bio je vrlo popularan u dinastiji Tang, a mnogi su pjesnici pisali stihove o pjevanju mjeseca. U dinastiji Song, Festival sredine jeseni bio je popularniji za divljenje mjesecu. Na taj dan, „Vaša će obitelj ukrasiti stol i paviljone, a ljudi će se boriti za restoran kako bi se igrali mjeseca.“ Sudovi Ming i Qing i aktivnosti štovanja mjeseca bili su u većim razmjerima, a mnoga povijesna mjesta poput „Oltara štovanja mjeseca“, „Paviljona štovanja mjeseca“ i „Kule Wangyue“ još uvijek postoje u raznim dijelovima Kine. Učenjaci i liječnici imaju posebnu sklonost promatranju mjeseca. Ili se penju gore kako bi gledali mjesec ili se voze čamcem kako bi pozvali mjesec, piju vino i skladaju poeziju, ostavljajući za sobom mnoge vječne labuđe pjesme. Na primjer, Du Fuov „Petnaesti kolovozovski Mjesec“ koristi petnaest svijetlih mjeseci koji simboliziraju ponovni susret kako bi odrazio svoje lutanje i lutajuće misli u stranoj zemlji; Pisac iz dinastije Song, Su Shi, koji je uživao u Festivalu sredine jeseni, bio je pijan i napravio „Shui Tiao Song Tou“. Do danas je obiteljsko sjedenje i divljenje prekrasnom krajoliku neba još uvijek jedna od bitnih aktivnosti Festivala sredine jeseni.

promatrajte plimu

U davna vremena, uz Festival sredine jeseni, promatranje plime u Zhejiangu bio je još jedan Festival sredine jeseni. Običaj promatranja plime tijekom Festivala sredine jeseni ima dugu povijest, još od dinastije Han Mei Chengov "Qi Fa" Fu ima prilično detaljan opis. Nakon dinastije Han, tijekom Festivala sredine jeseni plima se promatrala energičnije. Zapisi o promatranju plime postoje i u Zhu Tinghuanovom "Dopunjavanju starih stvari Wulina" i Song Wu Zimuovom "Mengliangluu".

Goruća lampa

U noći Festivala sredine jeseni postoji običaj paljenja svjetiljki kako bi se poboljšala mjesečina. Danas u području Huguanga još uvijek postoji običaj korištenja crijepova za slaganje tornjeva na tornjeve kako bi se upalila svjetla. U području Jiangnana postoji običaj izrade svjetlosnih brodova. Moderna rasvjeta za Festival sredine jeseni je popularnija. U današnjem članku Zhou Yunjina i He Xiangfeija „Doživljavanje sezonskih događaja u slobodno vrijeme“ stoji: „Lampioni u Guangdongu su najprosperitetniji. Svaka obitelj koristi bambusove štapove za izradu lampiona deset dana prije festivala. Izrađuju se voće, ptice, životinje, ribe i kukci. I „Slavimo Festival sredine jeseni“, obojeno raznim bojama na papiru u boji paste. Unutarnje goruće svijeće Lampiona Sredine jeseni vezane su za bambusove stupove užadima, postavljene na crijepne strehe ili terase, ili se male lampe koriste za oblikovanje glifova ili raznih oblika i vise na visinama kuća, obično je poznat kao „Drvo sredine jeseni“ ili „Festival sredine jeseni“. Uživajte i vi. Svjetla u gradu su poput svijeta obojene glazure.“ Čini se da je razmjer Festivala lampiona Sredine jeseni od davnina do danas drugi nakon Festivala lampiona.

pogodite zagonetku

Mnogi lampioni se vješaju na javnim mjestima u noći punog mjeseca sredinom jeseni. Ljudi se okupljaju kako bi pogađali zagonetke napisane na lampionima, jer je to omiljena aktivnost većine mladića i djevojaka, a na tim se aktivnostima šire i ljubavne priče, pa je tako izvedeno i pogađanje zagonetki o lampionima za Festival sredine jeseni.

jesti mjesečeve kolače

Promatranje mjeseca i mjesečevi kolači bitni su običaji u raznim dijelovima Kine kojima se slavi Festival sredine jeseni. Kao što se kaže: „15. kolovoza je mjesec pun, mjesečevi kolači sredine jeseni mirisni su i slatki.“ Izraz mjesečev kolač potječe od „Meng Liang Lua“ iz Južne dinastije Song, Wu Zimua, koji je u to vrijeme bio samo vrsta grickalice. Kasnije su ljudi postupno kombinirali promatranje mjeseca s mjesečevim kolačima, što je značilo obiteljsko okupljanje i čežnju. Istovremeno, mjesečevi kolači su također važan dar za prijatelje kako bi se povezali jedni s drugima tijekom Festivala sredine jeseni.

U Xiamenu, Fujianu, postoji i običaj Bo Binga, a Bo Bing je naveden kao nacionalna nematerijalna kulturna baština.

Cijenim osmantus, pijem vino od osmantusa

Ljudi često jedu mjesečeve kolače kako bi se divili mirisnom osmantusu tijekom Festivala sredine jeseni i jedu raznu hranu napravljenu od mirisnog osmantusa, najčešćeg u kolačima i slatkišima.

U noći Festivala sredine jeseni, gledanje u osmantus, mirisanje cimeta, ispijanje šalice mirisnog osmantusovog mednog vina, slaveći slatkoću obitelji, postalo je prekrasno uživanje festivala. U moderno doba ljudi uglavnom koriste crno vino.

Igrajte se s lampionima

Ne postoji veliki festival lampiona poput Festivala lampiona tijekom Festivala sredine jeseni. Lampioni se uglavnom pale između obitelji i djece. Još u Sjevernoj dinastiji Song, "Old Wulin Events" zabilježio je običaj noćnog festivala Festivala sredine jeseni, postojala je aktivnost 'stavljanja malog crvenog svjetla u rijeku da pluta i igra'. Lampioni Festivala sredine jeseni uglavnom su koncentrirani na jugu. Na primjer, na Jesenskom festivalu u Foshanu postoje razne vrste lampiona: lampa od sezama, lampa od ljuske jajeta, lampa od brijanja, lampa od slame, lampa od riblje ljuske, lampa od pljeve, lampa od sjemenki dinje te lampa od ptica, životinja, cvijeća i drveća.

U Guangzhouu, Hong Kongu i drugim mjestima, Festival sredine jeseni održat će se na Festival sredine jeseni. Drveće se također postavlja, što znači da će se postavljati svjetla. Uz pomoć roditelja, djeca koriste bambusov papir kako bi ih vezala u zečje lampione, lampione od karambole ili četvrtaste lampione. Obješeni su vodoravno na kratke stupove, a zatim postavljeni na visoke stupove. Uz visoku vještinu, šareno svjetlo sja, doprinoseći Festivalu sredine jeseni. Scena. Djeca se međusobno natječu kako bi vidjela tko će ga podići više i više, a lampioni su najizvrsniji. Tu su i nebeski lampioni, naime Kongming lampioni, koji su napravljeni od papira u obliku lampe velikog oblika. Svijeća se pali ispod lampe i toplina se diže, uzrokujući da lampa leti u zrak i privlači ljude da se smiju i jure. Postoje i razni lampioni koje djeca nose u donjem dijelu Mjeseca.

U Nanningu, Guangxiju, osim raznih lampiona od papira i bambusa za dječju igru, postoje i vrlo jednostavni lampioni od grejpa, lampioni od bundeve i narančasti lampioni. Takozvana lampa od grejpa sastoji se od izdubljenja grejpa, ugraviranja jednostavnog uzorka, stavljanja konopca i paljenja svijeće unutra. Svjetlo je elegantno. Lampioni od bundeve i narančasti lampioni također se izrađuju iskopavanjem mesa. Iako jednostavni, lako ih je napraviti i vrlo su popularni. Neka djeca plutaju lampom od grejpa u ribnjaku i rijeci za igru.

U Guangxiju postoji jednostavna Huqiu svjetiljka. Izrađena je od šest bambusovih traka kružno spojenih u svjetlo, a s vanjske strane zalijepljen je bijeli gazasti papir, a u njega su umetnute svijeće. Objesite je pored stola za žrtvovanje mjeseca ili da se djeca mogu igrati.

Spaljena kula

Igra paljenja crijepnih lampiona (također poznatih kao toranj od gorućeg cvijeća, goruća vata, toranj od gorućeg lepeza) široko je rasprostranjena na jugu. Na primjer, „Kineski nacionalni običaji“, peti svezak, bilješke: Jiangxi „Noć sredine jeseni, obično djeca skupljaju crijepove u divljini, slažu ih u okrugli toranj s više rupa. U sumrak postavljaju toranj od drva za ogrjev pod sjajnim mjesecom i spaljuju ih. Crijepovi gore crveno. Zatim ulijevaju kerozin i dodaju ulje u vatru. Svi divlji požari su crveni, sjaje poput dana. Dok noć ne padne kasno, nitko ne gleda i počnu prskati. To je poznata lampa za paljenje crijepova.“ Gorući crijepovi u Chaozhouu, Guangdong, također su izrađeni od cigle i šupljih tornjeva, koji su ispunjeni granama za paljenje. Istovremeno se spaljuje i hrpa dima, što znači da se trava i drvo slažu u hrpe i spaljuju nakon što završi štovanje mjeseca. Paljenje Fan pagode u pograničnom području Guangxija slično je ovoj vrsti aktivnosti, ali folklor se time obilježava herojska bitka poznatog protufrancuskog ratnika Liu Yongfua u dinastiji Qing koji je spalio Fanguija (francuskog osvajača) koji je pobjegao u toranj. Postoji i aktivnost "paljenja tornja" u Jinjiangu, Fujian.

Kaže se da je ovaj običaj povezan s pravednim činom otpora vojnicima Yuana. Nakon uspostave dinastije Yuan, narod Han bio je krvavo vladan, pa se narod Han nepopustljivo pobunio. Festival sredine jeseni dočekivan je na raznim mjestima i palio se na vrhu pagode. Slično vatri na platformi za vatru, ova vrsta otpora je ugušena, ali običaj paljenja pagode je ostao.

Lokalni specijaliteti

Jug

U Chaoshanu, Guangdong, postoji običaj štovanja mjeseca tijekom Festivala sredine jeseni. Uglavnom se klanjaju žene i djeca. Postoji izreka da „muškarci ne čine pun mjesec, a žene ne žrtvuju peć“. Postoji i lokalni običaj jedenja taroa tijekom Festivala sredine jeseni. U Chaoshanu postoji izreka: „Rijeka i rijeka susreću se na ušću, a taro se može jesti.“ U kolovozu je sezona žetve taroa, a poljoprivrednici su navikli štovati svoje pretke taroom. To je svakako povezano s poljoprivredom, ali među narodom je još uvijek raširena legenda: Godine 1279. mongolska aristokracija uništila je Južnu dinastiju Song i uspostavila dinastiju Yuan te provela okrutnu vladavinu nad narodom Han. Ma Fa je branio Chaozhou od dinastije Yuan. Nakon što je grad propao, ljudi su masakrirani. Kako se ne bi zaboravila patnja Huove vladavine, kasnije generacije su uzele taro i „Hutou“ homofonski, oblikovane poput ljudskih glava, kako bi odale počast svojim precima. Paljenje tornjeva u noći Festivala sredine jeseni također je vrlo popularno na nekim mjestima.

Narodni običaji na jugu rijeke Jangce također su raznoliki tijekom Festivala sredine jeseni. Stanovnici Nanjinga vole jesti mjesečeve kolače tijekom Festivala sredine jeseni, a moraju jesti i patku s osmantusom, poznato jelo iz Jinlinga. „Patka s osmantusom“ došla je na tržnicu kada je osmantus zamirisao, masna je, ali ne i masna, ukusna i slasna. Nakon što se napije, mora se pojesti mali šećerni taro, preliven cimetovim sirupom, ljepota se podrazumijeva. „Gui Jiang“, nazvan po Qu Yuanovim „Pjesmama Chu·Shao Si Minga“, „Pomozite Sjeveru da se zatvori i pije Gui Jiang“. Osmanthus fragrans, slatko mirisni osmantus, bere se oko Festivala sredine jeseni i marinira se šećerom i kiselim šljivama. Žene iz Jiangnana vješto pretvaraju napjeve u pjesmama u delicije na stolu. Obitelj stanovnika Nanjinga naziva se "Slavilo ponovnog okupljanja", zajedničko sjedenje i piće naziva se "Yuanyue", a izlazak na tržnicu "Zouyue".

U ranoj dinastiji Ming, Mjesečev toranj i Mjesečev most izgrađeni su u Nanjingu, a Mjesečev toranj je izgrađen ispod Lavlje stijene u dinastiji Qing. Svi su bili namijenjeni da se ljudi dive mjesecu, a Mjesečev most je bio najzanimljiviji. Kada sjajni mjesec visi visoko, ljudi se penju na Mjesečev toranj i zajedno posjećuju Mjesečev most kako bi uživali u pogledu na zeca od žada. „Igranje na Mjesečevom mostu“ nalazi se u Konfucijanskom hramu u Qinhuai Henanu. Pored mosta nalazi se rezidencija poznate prostitutke Ma Xianglan. Te noći se učenjaci okupljaju na mostu kako bi svirali i pjevali, prisjećali se Niu Zhua kako se igra s mjesecom i pisali pjesme mjesecu, pa se ovaj most zove Most Wanyue. Nakon smrti dinastije Ming, postupno je propadao, a kasnije generacije imaju pjesmu: „Veseli Nanqu je rasprodan, a postoji i zapadni dugi Banqiao, ali sjećam se da sam sjedio na Mostu od žada, a Yueming je podučavao flautu.“ Changbanqiao je izvorni Wanyueqiao. Posljednjih godina, Konfucijev hram u Nanjingu je obnovljen, restaurirani su neki paviljoni tijekom dinastija Ming i Qing, a rijeka je pročišćena. Za vrijeme Festivala sredine jeseni možete se okupiti i uživati ​​u zabavi mjeseca.

U okrugu Wuxi, provincije Jiangsu, u noći Festivala sredine jeseni palit će se kanta tamjana. Oko kante za tamjan nalazi se gaza, a krajolik u mjesečevoj palači je oslikan. Tu su i kante za tamjan ispletene od štapića tamjana, s papirnatim zvijezdama i šarenim zastavama umetnutim na njih. Gozba Šangajana za vrijeme Festivala sredine jeseni poslužuje se s mirisnim vinom od osmantusa i meda.

Navečer Festivala sredine jeseni u okrugu Ji'an, provincija Jiangxi, svako selo koristi slamu za paljenje zemljanih vrčeva. Nakon što lonac pocrveni, u njega se stavi ocat. U to vrijeme, miris će ispuniti cijelo selo. Tijekom Festivala sredine jeseni u okrugu Xincheng, lampioni od trave podizali su se od noći 11. do 17. kolovoza. Na Festival sredine jeseni u Wuyuanu, djeca grade šuplju pagodu od cigli i pločica. Ukrasi poput zavjesa i ploča obješeni su na toranj, a ispred tornja postavljen je stol za izlaganje raznih pribora za štovanje "boga tornja". Svjetla se pale i unutra i vani noću. Djeca na Festivalu sredine jeseni u Jixiju igraju se topovima Festivala sredine jeseni. Topništvo Festivala sredine jeseni pleteno je sa slamom, natopljeno, a zatim podignuto kako bi udarilo u kamen, stvarajući glasan zvuk, a običaj je i plivanja vatrenog zmaja. Vatreni zmaj je zmaj napravljen od trave, s tamjanskim štapićima umetnutim u tijelo. Kada plivate vatrenog zmaja, postoje gongovi i bubnjevi, a bit će poslani u rijeku nakon što prođu kroz sela.

Osim što se tijekom Festivala sredine jeseni jedu mjesečevi kolači, ljudi u Sečuanu moraju jesti i kolače, patke s patkama, sezamove kolače, medene kolače itd. Na nekim mjestima su se palili i vješali na vrata kako bi proslavili. Postoje i djeca koja stavljaju tamjan na grejpfrut i plešu ulicom, što se naziva „plesna meteorska kugla od tamjana“. Tijekom Festivala sredine jeseni u okrugu Jiading, prinošenje žrtava bogovima zemlje, djelujući kao zaju, vokalna glazba i kulturne relikvije, naziva se „Kanhui“.

Sjeverno

Poljoprivrednici u okrugu Qingyun, provincija Shandong, odaju počast Bogu Zemlje i Doline 15. kolovoza i nazivaju se "Zeleno društvo Miao". U Zhuchengu, Linyiju i Jimu, osim što su prinosili žrtve mjesecu, morali su ići i na grobove kako bi prinijeli žrtve svojim precima. Zemljoposjednici u Guanxianu, Laiyangu, Guangraou i Youchengu također su priredili večeru za stanare tijekom Festivala sredine jeseni. Jimo jede sezonsku hranu zvanu "Maijian" tijekom Festivala sredine jeseni. Lu'an, provincija Shanxi, priredio je večeru za svog zeta tijekom Festivala sredine jeseni. U okrugu Datong, mjesečevi kolači nazivaju se kolačima za okupljanje, a postoji i običaj bdijenja na Festival sredine jeseni.

Okrug Wanquan, provincija Hebei, naziva Festival sredine jeseni „Malom Novom godinom“. Mjesečev papir prikazuje portrete lunarnog Xingjuna i cara Guan Yue Yue Chunqiua. Ljudi u okrugu Hejian smatraju da je kiša za Festival sredine jeseni gorka. Ako pada kiša tijekom Festivala sredine jeseni, lokalno stanovništvo misli da povrće mora biti lošeg okusa.

U okrugu Xixiang, pokrajini Shaanxi, u noći Festivala sredine jeseni, muškarci su išli na vožnju čamcem, a žene su priredile gozbu. Bilo da ste bogati ili siromašni, morate jesti lubenicu. Tijekom Festivala sredine jeseni, bubnjari su svirali uz vrata tražeći nagrade. Tijekom Festivala sredine jeseni u okrugu Luochuan, roditelji su vodili učenike da donesu darove kako bi odali počast svojim muževima. Ručkovi su bili više od ručkova na kampusu.

Mnogi posebni običaji Festivala sredine jeseni također su se formirali na nekim mjestima. Osim divljenja mjesecu, štovanja mjeseca i jedenja mjesečevih kolača, postoje i plesovi vatrenih zmajeva u Hong Kongu, pagode u Anhuiju, drveće sredine jeseni u Guangzhouu, spaljene pagode u Jinjiangu, promatranje mjeseca u jezeru Shihu u Suzhouu, štovanje mjeseca od strane naroda Dai i skakanje na mjesec od strane naroda Miao, krađa hrane s mjeseca od strane naroda Dong, balski ples naroda Gaoshan itd.

nacionalne karakteristike

mongolski

Mongoli vole igrati igru ​​"lovljenja mjeseca". Ljudi su uzjahali konje i galopirali preko travnjaka pod srebrno-bijelom mjesečinom. Galopirali su prema zapadu, a mjesec se dizao s istoka i zalazio na zapad. Uporni mongolski jahači neće prestati juriti mjesec prije nego što mjesec krene na zapad.

Tibetanski

Običaj da tibetanski sunarodnjaci u nekim dijelovima Tibeta slave Festival sredine jeseni je "lov na mjesec". Bio je dan i noć, mladići i djevojke s lutkama šetali su uz rijeku, pratili sjajni mjesec koji se odražavao u vodi, hvatali mjesečeve sjene u okolnim ribnjacima, a zatim se vraćali kući kako bi se ponovno ujedinili i jeli mjesečeve kolače.

Guangxi Dong

Ljudi iz Guangxi Donga imaju običaj "hodanja po mjesecu". U noći Festivala sredine jeseni, pjevačka i plesna skupina Lusheng iz svake kolibe pješačila je sve do susjedne kolibe, okupljajući se sa seljanima kako bi se divili mjesecu, pjevali i plesali te se zabavljali cijelu noć.

Yunnan Deang

De'ang etnička skupina u Yunnanu „hvataju mjesec“. Mladići i djevojke De'ang etničke skupine u Luxiju, Yunnan, kada je mjesec vrlo sjajan i izuzetno sjajan tijekom Festivala sredine jeseni, s kraja planine čuje se melodični zvuk tikve sheng, a mladići i djevojke zajedno „nasukaju mjesec“ kako bi izrazili svoju naklonost. Neki čak koriste „mjesečev konac“ za slanje betelovih oraha i čaja kako bi sklopili bračni ugovor.

Ljudi Yi u Yunnanu

Tradicionalni običaj naroda Yi u Yunnanu tijekom Festivala sredine jeseni je "skakanje po mjesecu". Noću su se muškarci, žene, starci i djeca iz raznih sela plemena okupljali na otvorenom prostoru planinskog sela. Djevojke u hlačama i velovima, mladići s platnenim trakama, starci, starice i mala djeca strastveno su pjevali i plesali, posebno antitetična pjesma onih mladića i žena koji izražavaju svoju ljubav, kao da se i mjesec pomiče njome, te postaje šarmantniji i sjajniji.

Gelao

Na "Dan tigra" prije festivala, narod Gelao zaklao je bika u cijelom selu, ostavljajući volovsko srce za Festival sredine jeseni kako bi se štovali preci i pozdravila nova dolina. Nazvali su to "Festivalom kolovoza".

korejski

Korejci koriste drvene motke i borove grane za izgradnju „okvira za promatranje mjeseca“. Kad mjesec izađe na nebo, odaberite nekoliko starijih osoba da se popnu na okvir za promatranje mjeseca. Nakon što starac pogleda mjesec, on pali okvir za promatranje mjeseca, udara u duge bubnjeve, puše u flautu i zajedno pleše „Seoski ples“.

Zhuangi u zapadnom Guangxiju

Nacionalnost Zhuang u zapadnom Guangxiju ima tipičniju aktivnost „Spomena na Mjesec i traženja od Boga“. Sredinom kolovoza ljetnog kalendara, ljudi postavljaju stol za prinose na otvorenom na kraju sela sredinom kolovoza svake godine. Na desnoj strani stola nalazi se drvo. Grane ili bambusove grane visoke oko 30 cm, koje simboliziraju drveće, također se koriste kao ljestve za silazak boga Mjeseca na nebo, gdje su sačuvani drevni mitološki elementi mjeseca. Cijela aktivnost podijeljena je u četiri faze: pozivanje boga mjeseca da siđe na zemlju, s jednom ili dvije žene kao glasnogovornicama boga mjeseca; pjesma koja se protivi bogu i čovjeku; proricanje sudbine boga mjeseca; pjevač pjeva pjesmu slanja bogova i vraćanja boga mjeseca na nebo.

Li

Narod Li naziva Festival sredine jeseni „Kolovozovski susret“ ili „Festival Tiaosheng“. U svakom trgovačkom gradu održavat će se pjevačka i plesna okupljanja. Svako selo predvodit će „tiaoshengtou“ (tj. vođa) koji će sudjelovati u sudjelovanju mladića i djevojaka. Mjesečevi kolači, mirisni kolači, slatki kolači, cvjetni ručnici, šareni lepeze i prsluci bit će podijeljeni jedni drugima. Navečer su se okupljali oko vatre, pekli divljač, pili rižino vino i pjevali antifonalne pjesme. Neoženjeni mladići iskoristili su priliku da pronađu budućeg partnera.